|
|
|||||
|
|
Nismo
došli na ovaj svijet da bismo bili sretni (ha,ha) ! Došao
sam obaviti svoju dužnost! I tako, mirim se sa istinom ali ne i sa
sudbinom. Oh
yes, govorim o svom životu sa gramom ili dva humora
U
TREĆOJ
godini već sasm znao da se neću baviti politikom, nisam imao
okrutno srce. Prema tome
nisam mogao postati ni kriminalac. U
ČETVRTOJ
godini svog života shvatio sam da imam velike četiri godine, dobio
sam ospice, opsovao i osjetio majčinu ruku, saznao da imam obraz.
Želio sam se popeti na Orlanda propovijedati dobroćinstvo, ukazati
na nepravdu. Otac je rekao da je nepravda potrbna da bi znali činiti
dobro U
DESETOJ kušao
sam cigaretu, uložio mnogo truda da više nikad ne zapušim. U
DEVETNAESTOJ
neki skitnica mi reèe da je svaki čovjek jedinstven i nezamjenjiv,
Svatko od nas vrijedi koliko i cijeli svijet. ili
koliko ti dozvole… Upisao
sam likovnu akademiju, govorio protiv rata , protiv Picassoa, vjerovao
da kist i boje jesu vrijednost, ta vrijednost će me služiti,
odvesti u besmrtnost. U
DVADESETPRVOJ shvatio
sam da se može umrijeti za ništa,
zbog pogrešnog koraka… Život
je zagonetan i ništavan. Dao sam sve od sebe, sve što sam mogao dati,
nadmašio samog sebe. Prestao
sam pitati tko smo, zasto smo, kamo idemo. Pogađate,
ljubav je bila obezglavljena, postala krvotok, nezamjenjiva, beskonačna. U
DVADESETPETOJ dobio
sam diplomu završene Akademije likovnih umjetnosti. Dobio
sam nogu koja me dobronamjerno poslala u svijet praktičan i surov. Uzeo
sam kofer, čarape, ćetkicu za zube, otišao u vojsku i
probudih se iz sna, o mein Got ! U
TRIDESETOJ
stavio sam prsten na lijevu ruku, postao ovisan U
TRIDESETTREČOJ
već sam priznao sebi da nisam nikakav Isus Krist Superstar Dobio
sam sina, trombonjeri su zapucali, linđo se igrao i vino se
prolijevalo. I
napokon predložen sam za nagradu. Cinično i ravnodušno priznajem
da Priznanje nisam zaslužio. Ogledalce je reklo: ako
uzmeš tu nagradu, ona će izgubiti svaki smisao… Poæeo
sam pisati (
gledaj svoja posla postolaru,reće ogledalo ) Ali
– tko zna mjesto kje nekom najbolje odgovara i za koje je
najsposobniji? U
TRIDESETDEVETOJ
dogodila mi se KUĆA, naprtio sam probleme. Prodao sam na sitno
dušu,
postao svijestan beskorisnosti i prolaznosti. |
U
ČETRDESETOJ sam
shvatio da mi nije predodređeno mijenjati svijet.
Počeo
sam se ućiti prilagođavanju… Dok
živim neću zaboraviti PEDESETI
rođendan; popio sam pivo. Poćeo je rat, granate su ranjavale
Stradun. Bio je kaos, i zastrašujuæe uzbudljivo. U PEDESETČETVRTOJ primio sam povelju UG Dubrovnik za zasluge i doprinos u razvitku i promicanju UG Dubrovnik ( 50. obljetnica osnivanja Umjetničke Galerija Dubrovnik ) U
PEDESETPETOJ
još slikam, pišem, još ućim Božije zapovijedi, polako se
pokoravam godinama, postajem poslušniji. U
PEDESETŠESTOJ
vrisnuo sam, jogunasto izjavio da je
rad kazna –
radnicima. U
PEDESETSEDMOJ netko se sjetio i dodijelio mi nagradu (bez
skromnosti – svidjela mi se) ali
tada nisam znao je li to nagrada Godišnja ili Nagrada za cijeli život.
Poslije vike ni za što, osim nagrade Grada primio sam odlikovanje Red
Danice s likom Marka Marulića i još me tokalo kupiti magarca da
ponese i primljenu nagradu Županije, te Krenusmo preko Straduna kao dva
paradna konja, ponosna i dostojanstvena. Još mi se dogodio i Novi vrli svijet, primjetih malo rđe
na njegovoj novoj oplati. Budalastoizjavih da čovjek za svog života
treba vidjeti četiri mjesta u svijetu: Piramide u Egiptu zbog
geometrije i mladosti, Izrael zbog povijesti i koraka koji ne zamiru,
New York zbog color de luxa i spektakla i Bože moj Dubrovnik zbog osjećaja
sigurnosti. U
PEDESETOSMOJ
izlažem po svijetu osijećajući da stojim na krivoj nozi. U
PEDESETDEVETOJ
osjetih da je sve došlo u pitanje- igra i mašta. Za utjehu dobih prvu
nagradu Valdingerova salona u Osijeku.
Tako,
uživam, pišem o sebi anegdote. To je opravdano i potrebno čovjeku,
kaže Ogledalo. Odgovaram
da je svaki čovjek bez objašnjenja nerazumljiv. Od danas čitam
baruna Minchausena, uživljavam se u tu ulogu, igrajući u ovom mini
teatru, lijepom i prepotentnom gradu, nosim svoj križ u svijet .... .. Adio
!
RUKA, 1996 Bijeli cement, visina 180 cm Ston |
|||
|
|
||||
