poezija, 2003

       harmonikas, 2003

       lampa, 2003

       Ikarka, 2003

       kreativnost, 2003

       pomet i petrunjela, 2003

       kvarcanje, 2003

       dogovor, 2003

       prijem, 2003

     U kuli Lotršćak otvorena je izložba, na kojoj je predstavljen najnoviji autorov ciklus radova nastalih uglavnom ove godine...

    Slikar i pjesnik Josip Škerlj - jedan iz autentične niske dubrovačkog kolorističko-rasnog slikarstva ( Dulčić - Masle - Vojvodić - Trostmann ) i u najnovijem ciklusu slika nastavlja i obnavlja boju Dubrovnika. Plava, crvena, zelena, žuta su temeljne ili suženi spektar boja simbolički dotiče filozofiju svijeta. Jer u simbolici plava je put u beskonačnost, gdje se zbiljsko pretvara u imaginarno... Kao područje nerealnog - ili nadrealnog - plava boja sama u sebi razrješuje suprotnosti. Nasuprotna crvena, po mišljenju brojnih naroda "prva boja", najdublje je povezana s principom života. Zelena je boja vode, kao što je crvena boja vatre, a zajedno u suodnosu odgovaraju razlici između čovjekove esencije i egzistencije. Žuto je boja vječnosti ... to je boja koja teži svjetlosti.  Ako simboličkoj analizi boja dodamo i onu čovjeka, pokojoj je on sinteza svijeta, dobili smo moguću formulu za gonetanje sadržajne slike Škerljeva djela.

     

     To slikarstvo u svakoj svojoj pačetvorini pomiruje dekorativno i misaono, poruku i blagu porugu, nemoć i otpor, nadrealno s realnim detaljem ... ; svakako poetičnost. U autobiografskoj skici sam slikar jednom je zapisao - " Nismo došli na ovaj svijet da bi smo bili sretni (ha, ha) !  " Parovi ili skupine izduženih ljudskih figura na slici, osamljenost i potreba za druženjem, neka egocentričnost i otuđenost ... preokupacija su Josipa Škerlja, slikarski snažno interpretirana. Likovi su apersonalni, pretežno goli i u neskladu s prirodnim proporcijama tijela. Naglašeno proširene stražnjice zaposjedaju stolice, a male glave gube se u neizražajnosti; tijela su izdužena, ramena kvrgavo nepravilna... To sijelo karikiranih ljudi u nekoj ludičkoj gesti i sardoničkoj izražajnosti ne odvaja se nikada od vječnih simbola vjere i podneblja: kruha, ribe, vina ...  Društvo im pravi i poneka stara drvena komoda ili mačka, kišobran ili cvijeće, violina... Amblematičnost i postojanost zavičajnog podneblja, Mediterana mirisa i boja, kamena i kulture je zadanost; otuđenost je uljez novoga doba. Škerlj je senzibilan, pjesnički iskren i zabrinut, poput svih čuvara pomaknute stvarnosti peckav, asocijativan i spreman za ljubav. Na najboljem tragu dubrovačkog modernog slikarstva  od kojeg je prvi strastveni i žarki kolorit Škerlj ima i duhovnih veza s časnim slikarskim legendama. Recimo, neko "čuđenje u svijetu" ponekad dijeli S Antunom Maslom. Možda po deformaciji likova, a možda po katkad naizgled fanatičkim elementima kompozicija? Svejedno, tek takva simbioza nadrealnog i realnog slika je poetske duše. Ili pogled na svijet zaigranog pjesnika kojem nisu strani ni plač ni smijeh. Analogno duhovnom ambijentu i ugođaju dubrovačke stvarnosti. Škerljeve slike apersonalnih lica otuđenja na kraju prestaju pripadati samo njemu; to su i naša lica osamljenosti.

         tišina, 2003                                    igra, 2003                                    mačak i škarijot, 2003                      riba, 2003

odmor ratnika, 2003

vaginini razgovori, 2003

koncert za crveno i žuto, 2003

vaginini razgovori 2, 2003

zagrljaj, 2003

prikazanje, 2003

julija, 2003

poslije, 2003

 oni, 2003