BALADA

Sinoć sam bio prozor

zelen s okusom bakra i krvi

zagrljaj mi je bio besplodan

od velikih dubina i vlaga

gdje si ženo

s tijelom od plodova i krikova

gdje si ženo

cvijetnija od šipka i mjeseca

ja ni danas ne mogu biti sebi  

krevet

sjetan i bolan

naučan na tvoje barke divljeg žita

kao kormilar opsjednut

osekom i mrtvim ribama

u sebi brodim

molitvom i psovkama