MONOLOG

Moja krivica nije kalem

broj ni bezbroj

nije ona životinja

nije morska pjena

nije brod prijatelja

a tako sam želio čudesa

tebi tebi i tebi i tebi

ptice sam ubijao

ptice sam ubijao

ne ostavljajući san u ruci

moja glava nije bila moja

toliko dobra nisam sadio

samo se odronjavalo

odronjavalo se samnom

nutrini nigdje odmora

toliko psovki

a moja krivica nije u promjeni

zemlje i đavla

vjeru sam srcu promjenio

u bescjenje

tako se brzo postaje

između svile i svile

izgubiš sedlo i sigurnost usta

uzalud vino pod nosom

prepiljen si

prepilo si se

gubiš

ostavi vrata aerodroma

sjedni na svoj prag Josipe

i  umri sam