GINOT YAM NETANYA

more preko ulica

nosi nješno svoju kćer

svakako je danas

Rođendan biljaka

proljeće tiho bez junako

izlazi iz kuća

starinske rijeći hodaju

preko krovova

preko oblaka

lijepe žene u dubini mog srca

živo kucaju

nekakva priča oka

naslonila se na rame

prsti kao moji prebiru kamenje

zaboravljeni od sebe

sviraju posljednji valcer

davno nisam bio tako živ

u koraku

opijen od sunca i srcate svile

na koncu vrijeme se zaustavilo

svemu usprkos