|
|
||
|
DUBROVNIK Ne
znam što bih napisao Tebi i
očajan sam mnogi
znani i neznani sve
su ti već napisali i
apele su napisali za spas tvojih
mira kula i bastiona pisalo
se o tvojim vitkim zvonicima zelencima
u ponoć pisalo
se o Stradunu našoj saloći pisalo
se o staroj luci i jedrenjacima Bože
pisalo se o uzdasima svake kupe ispod
Minčete pisalo
se o golubovima na Gundulićevoj i
zrnu kukuruza o
klokotu vode u Maloj Fontani i
Svetom Vlahu i Mihu Pracatu pa
ja ne znam što bih napisao Tebi sretan
sam što si moj sretan
sam što stradavam s tobom i
ne bježim preko mora i brda sretan
sam jer smo večeras zajedno
s tobom uz voštanicu sretan
sam i ne znam što bih napisao Tebi i
očajan sam nailaze horde topovi
laju s vjetrom i kišom očajan
sam što ne mogu zaplašiti
zrakoplove očajan
što ne mogu donjeti u
koljevci tebi vodu moj
Grade očajan
sam i sretan i
dočekat ćemo neprijatelja bez
straha očajan
sam i sretan moj
Grade ja
te čuvam čuvam s puno ljubavi
|
![]()