poezija

 

DUBROVNIK

 

Ne znam što bih napisao Tebi

i očajan sam

mnogi znani i neznani

sve su ti već napisali

i apele su napisali za spas

tvojih mira kula i bastiona

pisalo se o tvojim vitkim zvonicima

zelencima u ponoć

pisalo se o Stradunu našoj saloći

pisalo se o staroj luci i jedrenjacima

Bože pisalo se o uzdasima svake kupe

ispod Minčete

pisalo se o golubovima na Gundulićevoj

i zrnu kukuruza

o klokotu vode u Maloj Fontani

i Svetom Vlahu i Mihu Pracatu

pa ja ne znam što bih napisao

Tebi

sretan sam što si moj

sretan sam što stradavam s tobom

i ne bježim preko mora i brda

sretan sam jer smo večeras

zajedno s tobom uz voštanicu

sretan sam i ne znam što bih napisao

Tebi

i očajan sam nailaze horde

topovi laju s vjetrom i kišom

očajan sam što ne mogu

zaplašiti zrakoplove

očajan što ne mogu donjeti

u koljevci tebi vodu

moj Grade

očajan sam i sretan

i dočekat ćemo neprijatelja

bez straha

očajan sam i sretan

moj Grade

ja te čuvam čuvam s puno ljubavi

 

Back Next                                                            Josip Škerlj

Home biografija slikarstvo poezija