Josip Škerlj - Slikarstvo - čari i radosti igre


ŽENA S PTICOM, 1970 kolaž, kombinirana tehnika na lesonitu 60 x 120 cm SIMULTANA PRIČA 1970 slikano obostrano kombinirana tehnika na drvu 56 x 88 cm VALOVI , 1973 ulje na drvu, 91,5 x 80 cm BREMENITA RUKA, 1974. kombinirana tehnika na drvu 102,5 x 46,5 cm RUKA , 1979. ulje na drvu, r=25,5 cm	page 3 *ČARI I RADOSTI* IGRE Nekako u isotm vremenu Škerlj definira i poetske matrice koje će označiti njegovo umjetničko doživljavanje svijeta. Uz boju koja je već tu i koja mu je postala pouzdanom konstantom naš slikar uglavljuje (često obrazložene i stihom – usporedo s likovnim razmišljanjima naime, Škerlj svoje umjetničke porive i refleksije iskazuje i pisanom riječi –poezijom, novelama, pričama, zapisima...) pomalo i dvije osnovne tematske okosnice. Jedna govori o Dubrovniku, dakle o Gradu i zavičaju i njihovim ambijentalnim vizuelnim i duhovnim senzacijama – o Porporeli i tihom ugođaju stare gradske luke, o monumentalnosti Straduna i njegovim ugrijanim šetnjama, o slojevitom doživljavanju Ljetnih igara i dogođanja oko njih kao i o sudbonosnim otiscima koje su u Škerljevoj duhovnoj poputbinii ostavili drugi gradski motivi – simboli: Dvor, Katedrala, Minčeta, Sv. Vlaho, zvonici, zidine, trgovi i sva ona brojna skrivena mjesta nočnih milovanja i čekanja ranih svitanja (¨ Iako je sve to igra, reći će Škerlj, spoj je to legende i osobnog, stvrnog i apstraktnog, djetinjstva i zrelosti kroz koje vriju zbilje, mržnje, krvi, ljubav, zanos, pobune, nagovještaji¨), druga pak pritajenim okom voajera sladostrasno bilježi putenost erotskih naboja, čežnji i maštanja Mediteranca kojemu je samo zadovoljni Eros bog sretnog ognjišta, ali bilježi i neka općenita stanja međuljudskih odnosa i življenja (otuđenost, samoću, egzistencijalnu upitnost, prolaznost...) I jedan i drugi tematski sklop preplitat će se u nerazmrsivu klupku kroz cjelokupno buduće Škerljevo slikarsko djelovanje davajući mu pečat posebnosti. Već prvi naredni ciklus (1972 – 1978), onaj sa snažno izraženim ehzistencijalnim nabojem, pa i natruhama nadrealizma (¨Podne¨, 1972, ¨Hladni rat¨, 1973, ¨Dualizam¨,1973, ¨Autoportret¨, 1975, ¨Turizam¨, 1978) to potvrđuje, uz jednu novinu – Škerlj u strukturu slike uvodi foto realistički slikane odbačene, svakodnevne uporabne predmete (cipela na pr.) ili insekte kojima metaforično iskazuje neljudskost, agresiji i narušenost čovjekovog integriteta i opstojnosti. Boja u izricanju egzistencijalne zebnje gradi scenografiju polarizirane podvojenosti: djevičanski čiste prostore beskonačnog, idealiziranog, bjelila ili nekog drugog plakatski plošno nanesenog osnovnog tona donjeg plana slike agresivno paraju ili trune trake ugrijanog kolorita ili pak mrki tonovi hipertrofirano naraslih insekata koji prijete onečišćenjem i uništenjem svega što dotaknu. Aktualne zebnje Škerlj će često i rado naglasiti i objasniti citiranjem prošlog. I upravo će ti citati iz likovne povijesti koje uzima, derivira i na posve samosvojan način unosi u tematske sklopove slika sedamdesetih (na slici ¨Turizam¨ na pr. Škerlj gradi ideju koristeći detalje Velasquezovih infantkinja...) biti spona sa slijedećim ciklusom – onim iz 1978 – 1985, nazovimo ga uvjetno ¨anakronističkim¨ - u kojemu inspiriran slikarstvom starih majstora, Škerlj parafrazira i istražuje neke teme i detalje prošlog preispitajući njihovu svevremensku izdržljivost u okružju senzibiliteta suvremenosti. Okrećući se verizmu starih majstora, mnogih apsolviranih, već u svoje slikarsto uglavljenih vrijednosti Škerlj se dragovoljno (privremeno) odrekao, poglavito žestine i agresivnosti sirove boje koja je bila postala gotovo sinonimom njegova slikarskog izričaja. Kolorit ovih slika je stišan: prevladavaju tamni tonovi trule višnje i vinskog crvenila ali iznenadni bljeskovi svjetla i ugrađivanje tipično škerljevski stiliziranih, plošno tretiranih obojenih detalja (ptica, stara stopna električna svijetiljka, starinski svijećnjak, cvijet, leptir, detalji posteljin, pokućstva i sl.) u kompozicijsku strukturu slika, te sasma samosvojno kadriranje i ugrijana metaforičnost (¨Koncert u Kneževu dvoru¨, 1985, ¨Leda¨, 1985, ¨Mala Mona Lisa¨, 1985. ¨Umirući golub¨, 1985, ¨Paun¨, 1985 itd.) iskorištene tradicijske obrasce i teme promiču i snažne i jezgrovite komentare suvremenog iskazane promišljenim modernističkim postupkom i izričajem. *ANTUN KARAMAN*	HLADNI RAT, 1973 ulje na platnu, 191,5 x 96 cm AUTOPORTREt, 1974 kombinirana tehnika na platnu 81 x 60,3 cm TURIZAM, 1974 ulje na platnu 100,8 x 131 cm NARCIS II, 1974 kombinirana tehnika na platnu 100 x 66 cm paun, 1970 ulje na drvu, 31 x 23 cm