Josip Škerlj - Slikarstvo - čari i radosti igre


OSLIKANA OGRADA I,1969 ulje na drvu 84 x 102 cm OSLIKANA OGRADA II , 1970 kombinirana tehnika na drvu 87 x 56 cm SAN, 1970 ulje na drvu, tondo, r = 30 cm LJUBAV, 1970 ulje na drvu, r = 27,7 cm STARA TEMA,1969 kombinirana tehnika na drvu triptih, 58,5 x 50 cm TRIPTIH KRIST,1969 ulje na drvu, 51 x 70 cm	page 1 *ČARI I RADOSTI* IGRE Škerljeve slikarske reakcije od samog početka, rekli smo, bile su duhovite i brze; ali bile su one povremeno i prebrze tako da je podosta toga u njegovom slikarskom radu i nehotice ostalo preskočeno ili je pak bilo tek ovlaš dodirnuta i (tehnološki i poetski) nedovoljno elaborirano pa i nedovoljno iskorištena. Slično svom starijem kolegi Antunu Masli, Josip Škerlj je svoju zasigurno bujnu nadarenost, nadahnuće i imaginaciju trošio hametice, neobuzdano, preskačući vrijeme logičnog zrenja: kao da mu je bilo jedino važno tek pokazati čemu je sve sklon i što je sve u stanju napraviti, a ne i ono naslućeno ili dotaknuto iscrpiti do kraja. Čemu zahvaliti tu zapravo nepotrebnu ¨žurbu¨. S jedne strane možda strahu od ¨gubljenja¨ vremena radom u školi i strahu od zaostajanja, s druge strane pak ponesenosti radom s djecom i time sukladnoj oslobođenosti stvaralačkog impetusa koji je otvarao neprekidnu potrebu za igrom, za svježinom, traženjem i otkrivanjem novog. Svakim svojim ciklusom slika, a bilježimo ih u tredesetogodišnjem slikarevom radu podosta, Škerlj je zapravo uvijek iznova osvajao svoju Slobodu. Nemiri i izazovi traganja, te brza, ponekad i trenutačna slikareva zasićenja apsolviranim, nudili su toj sjajoj gospi s velikim slovom S široke prostore imaginativnog otvarajući ih s lakoćom i posebnom motiviranošću pa se i ona (sloboda) iskazivala u svojoj punoj polivalenciji: načas blaga, dobrohotna, milostiva i zavodljiva, a onda opet zahtijevna, tvrdoglava i obvezajuća, darivala je našeg slikara samosviješću, obasipala ga sigurnošću, ugodom i osjećajem punoće ali i tražila od njega nove avanture, obvezivalaga, ¨gurala naprijed¨, uvjetovala i pomicala granice težnji i željenih mu domašaja uvijek dalje od već dosegnutih obzora. Zato je pomaka i mijena kojima je Škerlj uranjao u problematiku koja ga je zaokupljala svakim novim osvojenim prostorom duha bilo sve više: ciklusi su se množili, podvajali, rasli, nastajali i prestajali u kraćim ili dužim vremenskih razmacima, ulančavali i širili po nekom unutarnjem slikarevom (ne)redu, ponekad slični, kao elastičnim šavovima priljubljeni, a ponekad opet posve drugačiji, dijakranično intonirani, iskazajući autorov svjetonazor i namjere suvislije od samih pojedinačnih slika – jednaki od kojih su bili izgrađeni i koje su svojim skokovitim bljeskovima ukazivale na domašene vrijednosti. Bizarnost i paradoks kao i snažna ekspresivna zanjihanost, uz pretežito oslobođeni kolorit bili su njihov zajednički imenitelj, a snažna vezanost na vlastiti opus – na slike već naslikane i mrlje tko zna kada već apsolvirane, na kolorističke akorde u naborima nekih ranijih slika brižljivo skrivene ili tek sramežljivo naznačene, kao i na oblike ili sadržaje gotovo zaboravljene – uporište koje je služilo kao uvijek pouzdani orjentir. Apsolvirane forme slikar je očito prepoznavao i tretirao kao živo pulsirajuće tkivo, kao magmu čiji vitalni sokovi omogućuju uspostavljanje posvemašnje slobode i stvaranje umjetničke poruke koja je svevremenska.	dvoje, 1964 ulje na kartonu, 66 x 55 cm ATLAS, 1970 kombinirana tehnika na drvu, 37 x 30 cm EMICA, 1967 ulje na platnu, 33 x 27 cm GRADSKA LUKAt, 1967 ulje na platnu, 50 x 90 cm DUBROVNIK II, 1967 ulje na platnu, 70 x 90,5 cm BLIZANCI, 1970 kombinirana tehnika na drvu, 22 x 35 cm