Na krevetu, 1980.

Ulje na platnu

60 x 80 cm

Portret slikara, 1983.

ulje na platnu

52 x 42 cm

Ivo Labaš, 1984

Kombinirana tehnika na drvu

92,5 x 53 cm

Stol, 1983

ulje na platnu

43 x 53,5 cm

Koncert u Kneževom dvoru, 1985

ulje na platnu,

89,5 x 174,5 cm

Mjesečina, 1985.

ulje na platnu,

41 x 52 cm

Na krevetu, 1985

ulje na platnu,

32 x 50 cm

page 4

BOJOM na boju

                    iliti trijumf Amigalde

U razdoblju koje slijedi (1985 – 1991) Škerlj će se ponovno okrenuti čistoći boje, što će naglasiti izložbom ¨Dubrovnik oaza mira¨, tako proročki inoniranom u samom predvečerju Domovinskog rata. ¨Začarana šuma¨ (1987), ¨Ljeto ¨(1987), ¨Stara luka¨(1987),  ¨Na Porporeli¨ (1987), ¨Ruka¨ (1991), ¨Dragulj¨ (1991), ¨ Vaza s Cvijećem¨ (1991), nekoliko varijanti ¨Grada¨ iz iste godine, ¨Krist¨ (1991), ¨Moja Hrvatska I. Dulčiću¨ (1991) itd. Primjereno dekodiraju način rada tih godina. Čvrstu strukturu slike i komplementarno kontrastiranom bojom naslikane oblike Škerlj poništava, negira, snažnim isprekidanim, pravocrtnim nanosima boje koji se granaju u svim (željenim) pravcima.

Forme se pod furioznim naletom kista tope ili rastu u desproporcionalnim odnosima, zanjihano, zasanjano, ugrijanim ushitom promaknute iz realnosti u pararealnost, u stanju duha, u simbole postojanja. Ekspresivni nemir buja s jakim kontrastiranjem pigmenta i naglašavanjem tamnih orubnica koje koliko toliko učvršćuju formu i odvajaju plohe pastozno nanesene boje. Ta oporost oblika i ugrijanost kolorita uznosi egzistencijalnu uznemirenost u prvi plan, iskazujući je kroz prizmu intimnih emocija, emocija subjektiviziranih i duboko preživljenih. Škerlj je naime, u neprestanom nagonu za istrživanjem i shodno intimnim suprotnostima dosljedno (reverzibilno) prelazio od analize porirode do stvaranja slike, odnosno od stvaranja slike prema analizi prirode.

Međutim sredinom osamdesetih on analizi realnosti predpostavlja sintetična (dekorativna) i ekspresionistička viđenja stvarnosti posve u skladu s dosluhom vremena (postmoderne) i vlastitih težnji ka subjektivizmu. Zato su slike ¨Začarana šuma¨ (1986), ¨Ljeto¨ (1986), ¨Leda i Labud¨(1986), ¨Gradska luka¨ (1987), ¨Dubrovnik¨ (1989), ¨Zvonik¨ (1991) i sl. Uz one naravno iz ¨bijelog¨podciklusa 1996/97. vjerojatno najznačajnije slike Škerljeva opusa. Prekinuvši kontakt sa stvarnim svijetom i prepustivši se vlastitoj mašti, ugrijanoj imaginaciji i stanju nemira Škerljeva je umjetnost domašila monumentalnost i subjektivizam koji se međusobno ne isključuju; dapače spajaju se i snažno podupiru nudeći i dubrovačkom kolorističkom slikarstvu i hrvatskoj umjetnosti u cjelini slike koje bi u nekom potencijalnom zamišljanju postave ¨imaginarnog muzeja¨ hrvatske recentne umjetnosti svakako našle svoje mjesto.

Osim na drvu, platnu i papiru, Škerlj se krajem osamdesetih okušao i u slikanju i na staklu – na način naivaca – (¨Minčeta¨, 1988, ¨Maštovita šuma¨, 1989, itd.) što mu je (uspješno) otvorilo mogućnosti istraživanja čvrstih oblika, oporog crteža i transparentnih polifonija boje; istodobno izvodi i nekoliko instalacija u koje duhovito ugrađuje odbačene upotrebljene stvari (poput stolice, prozorske rešetke, kazališnog praktikabla, osušene tikvice, preparirane ptice itd.) kojim dosjetkom ili spretnim dooblikovanjem daje nove semantičke vrijednosti i umjetničko značenje.

 I kada je izgledalo da su se sve kockice mozaika Škerljeva slikarstva povoljno složile u čvrstu cjelinu i da će se unutar domašenoga konačno otvoriti i nači dovoljno prostora i vremena za suvislo zgušnjavanje poetskih i procesualnih odrednica dogodile su se tragične godine Domovinskog rata.

Ljeto, 1987

ulje na platnu,

150 x 200 cm

Začarana šuma, 1987

ulje na platnu,

150 x 200 cm

Ljubavnici, 1987

ulje na platnu,

80 x 100 cm

Zvonik, 1991

ulje/akril na platnu,

80 x 59,5 cm

Dubrovnik, 1993.

kombinirana tehnika na drvu,

71 x 101 cm

Grad I, 1991.

ulje na platnu

70 x 100 cm

Zločesta maškara, 1993.

ulje na platnu,

110 x 80 cm