Stolica, 1996.

Akril / tempera na papiru, 

70 x 100 cm

Pas, 1996.

Akril / tempera na papiru, 

70 x 100 cm

Buro, 1996.

Akril / tempera na papiru, 

70 x 100 cm

Kruh, 1996.

Akril na platnu,

80 x 95 cm

Mure, 1997.

Ulje / akkril na lesonitu,

90 x 110 cm

Kišobran II, 1996.

Akril / tempera na papiru, 

70 x 100 cm

Velika pieta, 1996.

Akril  na lesonitu,

120 x 140 cm

  page 6

BOJOM na boju

                    iliti trijumf Amigalde

U trećem podciklusu, onom u kojem su oblici ¨napadnuti¨bjelinom započeli živjeti neki svoj čudesno zatravljeni poetski san Škerlj produbljuje svoje psihološko-metaforične obrasce do krajnjih napregnutosti i gradi slike kojima svakako domašuje (ako ne i premašuje) subjektivitet i monumentalnost onih iz 1987.

Na slikama ¨Vrata¨ (1996), ¨Zaljubljeni¨(1996), ¨Večera¨ (1996), ¨Ručak¨ (1996), ¨Koncert ¨(1996), ¨Pieta¨ (1996), ¨Dubrovačko Ljeto¨ (1997), ¨Dan poslije¨(1997), ¨Mure¨ (1997), ¨Orsatov sud¨ (1997), ¨Ljubav¨ (1997), ¨Emaus¨ (1997), ¨Kartaši¨ (1997), ¨Zbogom¨(1997), ¨Razgovor¨(1997), ¨Večera¨ (1997), ¨Večera u modrom¨ (1997), ¨Ispod suncobrana¨ (1997) itd. Obale unutarnjeg slikareva mora raspukle su u bezdane bjeline iz kojih se, evakativno i provokativno, kao iz nekkog pomaknutog romatičnog sna, primiču utvare (ili se u njima rahle i nestaju) – oblici stvarnog svijeta dopunjeni i nadograđeni ili zamijenjeni snoviđenjima i uzavrelom maštom umjetnikovom u fantazmagorične vizije mogućih ljudskih situacija.

Svijet je to žednih obzora i punog mjeseca (i još punijeg sunca), u kojemu razum spava, a čuvstva i strasti prizivlju simboliku, slojevitu i sočnu, složenu i iznijansiranu tako da probudi sječanja i razgori davno pokopane uspomene koje onda Grad , trg, ulicu, sobe poznatog i nepoznatog sna, polukuglu neba... promiču u blistavu pozornicu tjeskobnihtlapnji, strepnji i slutnji i još tjeskobnijih žudnji stanja od kojih se čelo žari, a dlanovi znoje, a drhtava spirala sudbe uznosi tjelesa izmučenih protagonista do začaranih oblaka spasa, u igri, i lijepoj i prokletoj u isti mah, u kojoj se udovi nabiru i čvore vjetrovima katarzi i morem odriješenja razbuđeni, ugrijanim zanosom poneseni, ljubavlju očišćeni ... U središtu tog svijeta uvijek je Žena i s (p)retni Eros što bježi i skriva se pred Thanatosom u nerazmrsiv prostor putenog, u vrijeme bez vremena, u blijesak prazne svjetlosti i posvemašnji muk klepsidre.

Sve je na ovim slikama tako blizu i istovremeno tako daleko jedno od drugoga u neuhvaljivo dugim zagrljajima, dohvatljivo i nedokučivo naizmjence, tek Ona, vječna Škerljeva Muza, Žena, svilena od odsjaja zvijezda i milovanja trešnjeva i narančina cvijeta, topla od ljubavnog srha, putena i suzdržana u isti mah ¨cvjetnija od šipaka i mjeseca,s tijelom od plodova i krikova¨ (J. Škerlj, ¨Balada prva¨), potpuno Žena, s bezbroj imena, uzdignuta do simbola, stojeći nad ponorima sna, nad ponorima šutnji i žudnji, zrači blagošću i toplinom koje nude sigurnost, obećavaju smiraj i ugodni zaklon zagrljaja. Ona je ovdje središte Svijeta, ¨ona je večera, trg ptica što se svlače pored harmonika i suza, ona je topla soba, žarulja i vino na krevetu neba koje se rastvorilo (J.Škerlj ¨Marija¨), ona je šuma bez prozora, srh ljeta u školjci na dnu neba ¨(J. Škerlj ¨Poželi me krevetna¨), blagost ¨s usnom žita i meda, s kosom maslačka, s rukama porculana u zatišju riječi¨ (J. Škerlj ¨Marija¨).

Emaus, 1997.

Kombinirana tehnikal na lesonitu, 66 x 81,5 cm

Ljeto, 1996.

Akril na lesonitu,

120x140 cm

Koncert, 1996.

akril na lesonitu,

120 x 140 cm

Dubrovačko ljeto, 1997.

Kombinirana tehnika na lesonitu, 90 x 110 cm

Leda i labud, 1997.

Akril na lesonitu,

60x70 cm

Ljubav, 1997.

Kombinirana tehnika na lesonitu, 90 x 110 cm

Zbogom, 1997.

Akril na lesonitu,

 90x110 cm